Još tokom studiranja ideja long-term ESC projekta nevjerovatno me je privlačila, što se i pokazalo kao istrajna motivacija tokom popunjavanja gomile različitih aplikacija, ažuriranja CV-ja, pisanja motivacionih pisama iznova i iznova… Nije bilo odustajanja, jer sam znala da tamo negdje postoji poseban projekat koji čeka baš na mene.
A onda se desila Belgija. Otvoren poziv za fotografa u umjetničkoj rezidenciji dvadesetak kilometara južno od Brisela. Destelheide- Hanenbos, oaza za belgijske umjetnike, okružena šumom i gingerbread kućicama kao iz bajke. Nakon poslatog portfolija, uslijedile su faze čekanja i izgrickanih zanoktica, potom skype intervjui, a onda je bilo i zvanično da sam baš ja ta koju su odabrali među više stotina aplikanata! Proces viziranja se završio, koferi su se spakovali i već krajem januara započela sam svoju ESC avanturu u gradiću Dworp, nedaleko od Brisela.
Destelheide je umjetnička rezidencija pod autoritetom flamanske vlade, osnovana još 1971.godine. Jedan je od lidera koji pruža umjetničku edukaciju za radne i školske grupe mladih, a istovremeno i inspirativno okruženje i utočište za umjetnike. Kompleks je više zgrada koje sadrže različite prostorije; od hale za koncerte, teatar sale, muzičkog studija, sobe za fotografiju, clay sale, radnih prostorija itd…
Dio sam tima za komunikacije, što znači da je moj glavni zadatak foto (i video) dokumentovanje rada umjetnika koji dolaze u našu rezidenciju, potom dizajn (postera, magazina, flajera, edukativnih foldera), uređivanje bloga, organizacija umjetničkih tura, rad na personalnom umjetničkom projektu, učestvovanje u ostalim projektima kao što je Internacionalni Klub, Ljetnja akademija (sedmodnevni program umjetničkih ateljea koji će se organizovati u julu) itd itd.
Sama prilika da upoznajem slikare, glumce, muzičare, dizajnere, da saznam više o njihovom radu i životu, konstantno mi budi nevjerovatnu inspiraciju koju želim izraziti kroz fotografiju.
Iako Belgijanci pričaju engleski jezik jako dobro, živim u holandskom govornom području pa u obližnjoj školi pohađam i kurs jezika (koji je sastavni dio ESC-ja), što je mogu reći izazov, ali isto tako i prilično korisno u komunikaciji.
Živim u jako lijepoj kući koja se nalazi u domenu rezidencije, sa Italijankom koja takođe radi svoj ESC projekat. Život sa strancem je specifičan i donosi talase različitih raspoloženja a i kompromisa, ali iznad svega ono najvažnije- upoznavanje sebe kroz odnos sa drugim ljudima, u potpuno novoj i nepoznatoj sredini. Smatram da autonomija koju samostalan život pruža je nešto što znatno olakšava daljnje faze i odluke koje osoba donosi u budućnosti. Naselje u kom živimo je okruženo jezerom, predivnim dvorcem i nestvarnom šumom koja jednom godišnje u aprilu postaje Plava i zaista je očaravajuće!
ESC projekat podrazumijeva on-arrival, a kasnije i midterm trening koji okuplja sve mlade ljude koji rade svoj projekat u datoj državi. Baš to je jedinstvena šansa da osnujete nova prijateljstva, posjećujete jedni druge, organizujete gomilu zajedničkih putovanja ili odlazaka na festivale. Povoljnih opcija za putovanja uvijek ima samo ih treba pažljivo istražiti.
Ono zbog čega bih preporučila ESC projekat svim mladim ljudima je to da daje jedinstvenu šansu da kroz različita zaduženja prilagođena vašim talentima i interesovanjima, obogatite iskustvo, usavršite nova znanja i vještine, putujete, upoznajete ljude, ali i najvažnije - da kroz konstantno napuštanje zone komfore iz dana u dan napredujete ka boljoj verziji sebe. Stoga, moj savjet svim mladim ljudima je da se što prije bace u potragu za projektima i započnu svoju ESC avanturu!
Once you start your journey you will never go back!
